S vremenom prerastamo one koji ne znaju da nas vole

Prerastamo one koji nas ne cene—one kojima je naše prisustvo nebitno, a naše odsustvo im ne smeta. Prerastamo one koji dopuštaju da se udaljenost među nama širi, koji nas čine da se osećamo zamenjivo.

Prerastamo one koji nisu iskreni s nama, koji izgovaraju reči bez istinske namere. One koji govore, ali ne dolaze kad nam je njihova blizina najpotrebnija. Prerastamo one koji prihvataju samo delove nas, ali odbijaju da nas vole u celosti. One koji ignorišu naše želje i potrebe jer su previše zaokupljeni sobom.

Prerastamo one koji nas navode da se osećamo kao da ne vredimo ni njihovog vremena ni truda. One koji bi mogli dati mnogo više, ali biraju da se ne potrude. One koji nas uporno stavljaju na poslednje mesto na svojoj listi prioriteta. Prerastamo one koji su lenji u svojoj ljubavi, koji se povlače svaki put kada mi napravimo korak napred.

Istina je da, pre ili kasnije, dođemo do tačke kada jasno razumemo ko smo, šta želimo i šta zaslužujemo. Odbijamo da umanjujemo sopstvenu vrednost. Odbijamo da iznova prolazimo kroz iscrpljujući ciklus davanja srca onima koji ne znaju kako da ga drže. Stigli smo do tačke u kojoj ljubav prema sebi postaje važnija od bilo koje druge ljubavi. Biramo sebe, čak i kada nas drugi ne biraju.

Prerastamo one koji ne ulažu u nas, koji se ne trude, koji nas tretiraju kao usputne stanice na putu ka nečemu ili nekome drugom. Prerastamo one koji nas ne čine dragocenima, koji ne cene našu ljubav onako kako zaslužujemo.

Istina je da bismo ceo svet dali onima koje volimo. Sve što zauzvrat tražimo jeste sigurnost da tom ljubavlju neće biti zloupotrebljeno, da će naša srca biti na sigurnom i da se neće pretvoriti u još jedno kajanje ili još jednu lekciju naučenu na teži način.

Prerastamo one koji ne znaju da nas vole, čuvajući svoju ljubav za one koji nam je uzvraćaju istom dubinom brige. Za one koji su spremni da nas uhvate kada padamo. Prerastamo one koji nude prazne reči, ali ne i dela. Godinama smo učili kako da volimo sebe i nećemo ugroziti taj rast ostajući s ljudima koji nas teraju da sumnjamo u sopstvenu vrednost.

Istina je da prerastamo one koji se ne plaše da nas izgube—jer nas nikada nisu zaista razumeli, nikada nas nisu videli onako kako smo želeli da budemo viđeni i nikada nam nisu pružili ljubav koju smo oduvek zasluživali…

NEMA KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
ovde unesite svoje ime

Exit mobile version